Ravni krov je vodom najopterećeniji dio zgrade. Hidroizolacija ravnog krova u prošlosti se gotovo uvijek izvodila koristeći bitumen. Glavni nedostatak bitumena je njegova struktura osjetljiva na prirodne temperaturne cikluse, koji ga dovode do točke taljenja na visokim ljetnim temperaturama, ili do faze krtosti uslijed zimskih hladnoća. Kao završni sloj, iznad bitumena, koristili su se razni materijali poput: betonskih ili kulir ploča, keramičkih pločica, šljunka ili tucanika i često sam bitumen s posipom ili bez njega.
Na gotovo svakom ravnom krovu koji u svojim slojevima ima pijesak može se primijetiti rast biljaka. Bez obzira radilo se o rastu trave ili čak stabala iz razorenih sljubnica betonskih ploča, djelovanje njihova korijena na bitumensku hidroizolaciju je poguban.
Svakoj sanaciji krova treba pristupiti individualno, jer svaki krov ima svoje specifičnosti, a naročito u detaljima. Stoga je uvijek preporučljivo posavjetovati se sa stručnjacima koji imaju iskustva sa sanacijama i izolacijama.